13.09.2007.

13 je moj broj

Image Hosted by ImageShack.us

Prije negdje godinu dana jedna vidovnjakinja mi je rekla da mi je 13 sretan broj i to se danas pokazalo istinitim. Danas su se dogodile 2 velike stvari u mom životu. Da dobio sam posao i konačno sam položio fuckin' Makroekonomiju koja me je mučila i kočila godinama tako da sada puno mirnije mogu laganini davatiti ispite sa 4 godine. Taj ispit me je užasno zamarao i opterećivao. Profesor je u redu, ali traži od studenta da shvati ono što je naučio tako da štreberaj nije prolazi, a makroekomski pojmovi i ja nismo baš na ti, ali nakon ovog neke stvari su mi puno jasnije. Dvojčica je sjela kao melem na ranu i otvorila je današnji sretan dan. Tako je i sam horoskop najavio današnji dan. Ja sam inače jedan od onih koji slijepo vjeruje u horoskope, ali ne one iz jutarnjeg lista koje bez obzira pročitam, ali pravu sliku mi daje moj osobni dnevni horoskop koji vjerovali ili ne rijetko prevari. Bez zajebancije iako znam da će se sada mnogi samo cinično nasmijati i u sebi ili na glas reći." Vidi brijača." No meni su danas zvijezde bile naklonjene nakon dužeg perioda.
U 16 sati sam imao zakazan razgovor za posao. Iako sam iskreno imao čvrste veze, nisam se osvrnuo samo na to već sam vjerovao i u svoje kvalitete. Ovaj puta sam stvarno vjerovao u sebe. Ušao sam u dvoranu za razgovore bez trunke treme ili nekakvog straha. Pa zašto?! To je samo obični razgovor za posao za koji stvarno zadovoljavam apsolutno svaki uvijet koji su oni postavili. U koneferncijskoj sali, gdje se održavao intervju, bilo je svega nekoliko ljudi. Ušao sam unutra s osmijehom na licui zauzeo svoje mjesto. Nakon nekoliko minuta i na mene je došao red. Za stolom su sjedila 2 ugodna i mlada gospodina koja su testirala moju sposobnost govorenja stranih jezika i još par pitanja koja se obično postavljaju na intervjuima. Gospoda su bila više nego profesionalna i ugodna. Na kraju su mi samo rekli da su mnogi intervenirali za mene, ali da nije bilo potrebe jer bez obzira na to da bih dobio posao jer zadovaljavam sve kriterije i da sam se sam prikazao u najboljem svijetlu. Jednostavno moraš imati vezu. Možeš biti kvalitetan ne znam koliko, ali ako netko dođe s jačom vezom ti automatski otpadaš što sam jednom osjetio na svojo koži. Prije par godina dobio sam posao u jednoj turističkoj agenciji. Trebao sam samo doći potpisati ugovor kako je rekao sam vlasnik tenaše poznate agencije. Međutim mene nitko nije nazvao dok ja nisam okrenuo broj da bi mi rekli da je druga osoba došla na moje mjesto. Vjerujte mi nije baš ugodno! Mama mi je samo rekla: " Sine dobro došao u stvarnost!"
Tako i ovdje ne želim "trčati pred rudo" da mi se ne obije o glavu. Dok ne potpišem ugovor ne vjerujem ništa, ali ne mogu se spotaknuti dva puta o istu prepreku. Čekam drugi tjedan da me pozovu i da stavim svoj potpis na taj papir.
Da dan baš ne bude 100 posto sretan za to se pobrinula jedna kava koja me je koštalo puno više od 8kn. Ostavio sam mobitel u kafiću i kada sam se vratio mobitela nije ni bilo. Konobar ga je vjerovatno uzeo jer nije nitko drugi sjedio u kafiću. I vidi se čovjeku na faci. Neka mu bude ne bude se usrećio. Tuđe je uvijek prokleto. Mama je otišla samnom i kupila mi novi mobitel na 24 rate, ali svi su mi brojevi ostali u starom mobitelu. Za poluditi. Ljudi ako vas ne zovem ne čudite se i ne ljutite se jer nemam brojeva.

- 23:03 - Komentari (5) - Isprintaj - # -

10.09.2007.

Neobično buran tjedan

Zadnji spoj je i ostao na spoju. Nije se rodilo ništa. Čak ni druga kava. Bar za sada. Kako veli Jocks nema leptira koji se sudaraju u trbuhu. Poznavajući sebe sutra će biti drugačije. Ne znam zašto nisam nakon spoja odmah poslao poruku, ali nije mi se dalo. Nisam imao potrebu. Razapnite me, obaspite negativnim komentarima, ali ja trebam nekog da ga vrtim oko malog prsta, a opet da je ta osoba čvrtso na svojim nogama! Ali kako? Pa svjestan sam da je ta kombinacija nemoguća. Ne ide to tako. Cijeli život ostajem sa sobom i svojim prohtijevima.
Ma znam da neće biti tako. probit ce mene ponovno strelica ravno u ovo mutavo srce. Ma bolje u glavu! A iskreno nije mi to glavna preokupacija. Ako dođe dobro došla ako ne opet dobro.
Prošli tjedan je bio buran. Počeo je razgovorom za posao pa poziv otpisane ljubavi, spoj bez leptira, a završio velikom "društvenom" svađom" za koju ni sam ne znam kakav će krajnji ishod imati. Tjedan je bio neuobičajeno buran za mene.
Sada je ponedjeljak. Obožavam ponedjeljak jer kao da krećem od nečeg novog. Nisam pristalica one "od ponedjeljak ću... na dijetu, učiti, trčati..." Smatram da to sve pada u vodu. Ali ponedjeljak mi je bez obzira jedan od dražih dana vjerovatno zato što ne radim i nemam obveze.
Nadam se da će mi ovaj posao uroditi plodom jer bi stvarno i najiskrenije počro raditi da se osjećam korisno i zadovoljno, a ne kao parazit koji crpi sve od roditelja. Ne mogu i ne želim više voditi takav život. To mi je život bez ikakvog smisla.
Sutra ću se natjerati da se probudim ranije nego inače pa makar oči ne budem mogao otvoriti jer ode mi dan uzalud. Makar bio cijeli dan umoran, ali ću zato sutra navečer leći ranije i probuditi se kao i svi normalni ljudi. ne mogu više spavati do podneva i onda prodavati zjake po kući do 3 i onda otići na cugu na kojoj samo gubim vrijeme jer se uvijek tuče u prazno. Ovako se lijepo probudim oko 10 najkasnije i imam cijeli dan pred sobom. Jako mi fale treninzi zato sam jako nervozan i nezadovoljan s utrošenim vremenom. Još samo 2 tjedna i Domagoj je tu i počinjemo mučno trenirati pa se neću mučiti drugim stvarima.
A ispitni rokovi? To nisam ni spomenu. Ipak bavim se nečim u životu. Učim istina je, ali ni to ne mogu kao automat cijele dane.

- 01:30 - Komentari (4) - Isprintaj - # -

05.09.2007.

Glas otpisanih

Nema, nema i nema me. Nema ništa novo pa sam i ja utihnuo, ai ljeto me ulijenilo da napišem bilo šta. Moj autić je popravljen, vozi kao nov i za samo 6000 kn. I još jedna stvar, popravljen je na vrijeme. Bio sam taj horor već zaboravio, ali sam pogledao što sam zadnje napisao pa sam se ponovno prisjetio tog užasa.
Na ljubavnom planu došlo je do pomaka sa mrtve točke, ali ništa konkretno. "Nepoznata" je i dalje ostala misterijom i neshvaćena premda sam joj saznao ime i da joj se sviđam po nejnoj priči koja meni nikako ne pije vodu pa sam se bacio na drugi teritorij. Upoznao sam jednu zanimljivu osobu. Dopisujemo se malo, a u četvrtak će navodno pasti kava ako nekom od nas nešto ne "iskrsne" kako to često biva. Glupi izgovori! Igrice stavljam sa strane jer nema. Rekao sam joj "drito u glavu" da mi se sviđa i da bih htio popiti kavu s njome što je rezultiralo pozitivnim odgovorom. Nema više kako i na koji način?!
Danas me je jako iznenadio jedan poziv. Nakon gotovo godinu dana bez ikakvih informacija i glasova nazvala me je bivša djevojka s kojom sam prekinuo prije 2 i pol godine, a zadnjih godinu apsolutno nismo imali nikakvog kontakta. Niti smo se sretali po vani niti se narvno čuli telefonski. Streslo me je prvih par sekundi, a poslije kao da pričam s bilo kojom drugom osobom s kojom se nisam čuo dugo vremena. Nazvala je da me pita kako sam i što ima samnom! Ali putam se čemu to? What a fuck?! Mislim da je to stvarno nepotrebno. Ispričali smo se nekakvih 20 minuta i nakon toga sam samo ostao zbunjen i osjećao sam ponovno neku nedorečenost. pa zašto iskreno ne kažeš što zašpravo trebaš?, pitao sam se par puta u toku razgovora. Tko bi vas žene shvatio. Pa vi ste s Marsa na kraju krajeva.
Netko mi se zanimljiv pojavi i prošlost barem malo umiješa svoje vrhove prstiju i pokuša pomrsiti račune.

- 02:47 - Komentari (1) - Isprintaj - # -

06.08.2007.

Servis kod "Janka i Nade"


Image Hosted by ImageShack.us
Shot at 2007-08-07


Dugo me nije bilo... Zivot mi je pun sranja zadnja dva mjeseca pa nisam imao strpljenja da sjednem za komp, potrošim par minuta i napišem ekoliko rečenica. Možda bi mi bilo lakše. Ako ništa drugo nekako bih ubio vrijeme.
Krenulo je sa smrti bake još tmo krajem šestog mjeseca i nastavilo se kroz kvar auta s kojim sam doživio najveće noćne more u svom životu. Inace vozim Audi A3 star 6 godina i htio sam ga jednostavno prekontorlirati prije nego što odem na more pa sam ga bez ikakvog razmišljanja naručio u "AC - Zubak" u Sesvetama. Te srijede, više ni ne znam koliko je dana ili tjedana prošlo od te srijede, ostavio auto oko 7.30 ujutro, a već oko podneva gspodin iz Zubaka me je zvao i obavijestio da nema dobre vijesti za mene i da bi popravak koštao ni manje ni više 24. 000 kuna. S druge strane žice sam ostao šokiran i rekao gospodinu da ću doći po svog ljubimca i da ne želim obaviti popravak kod njih. Nazvao sam par ljudi i na preporuku sam otišao u servis "Janko i Nada d.o.o", Gračanska cesta 60. Kada sam došao u uredu je sjedila Nada, deblja gospođa koja mi je objasnila da njenog muža trenutno nema, ali da će on auto otvoriti u ponedjeljak i javiti što je. Bez imalo zabrinutosti sam ostavio auto kod Nade i otišao. Došao je i ponedjeljak, ali Janko nije zvao, a Bogme ni Nada. Onda je moja prijateljica Martina okrenula Jankov broj oko 6 popodne tog ponedjeljka i predstavila se kao moja djevojka i objasnila da mi djelimo auto i htjela se arspitati o popravku auta. Na to joj je Janko rekao da auto nije još otvorio i da ce ga otvoriti tek u srijedu. Tu je počela cijela priča, tj. cijela njegova laž. Ja sam ga nazvao u srijedu i rekao je da je otvorio i ispričao o čemu se radi i da će auto biti gotov do godišnje tj. do prošlog petak kada ono odlazi na godišnji.
A što ćeš drugo nego čekati i vjerovati čovjeku na riječ?!
Ja sam se nakon par dana premišljanja spakirao i otišao na bus za Umag kod rodbine. Nije to bilo to zbog svih silnih problema. Taman kada sam se opustio, odlučio sam nazvati Janka i upitati ga kako napreduju radovi na autu. Janko mi je točno odgovorio ovim riječima: " Nemrem vam nikaj reći do konca meseca". Ostao sam šokiran. Na to je ponovno moja "djevojka" nazvala Janka i rekla mu pare grubih riječi i rekla da ćemo doći po auto na što joj je on rekao da će nas povratak auta u prvotno stanje koštati oko 2000 kn. Osim što joj je to rekao, ispričao je vajda tri različite stvari o kvaru na autu. Ja sam se vratio iz Umaga i Martina je u međuvremenu angažirala "obiteljskog automehaničara" s kojim smo otišli u Gračansku 60 kod "Janka i Nade" bez prethodne najave. Došavši tamo prvo sam vidio da auto stoji na istom mjestu na kojem je i ostavljen prije dva tjedna bez da je pomaknut milimetra. nada je izašla iz "ureda" i rekla Janku da ga tražimo. Janko kada nas je vidio izgledao je kao da se istog trena usr'o u gaće. Sav se je zbunio i jednostavno nestao negdje u radionici. Poslao je van sirotog šegrta koji se i sam sav spetljao i izdao Jankeca da opće nije otvarao i gledao auto što smo i mi pretpostavljali. Nije nam ni a rekao kada samo mu rekli da uzimamo auto. Nije spominjao ni kune. Ljudi moji to je bilo kao iz filmova. Janko nije sam jedan veliki prevarant već i velika kukavica - PIZDA OD ČOVJEKA!
Moj ljubimac se sada nalazi u nadam se sigurnim rukama i izgleda će biti gotov ovaj tjedan. Ja se nadam!
Samo jedna stvar - NE SERVISIRAJTE KOD "JANKA I NADE d.o.o", Gračanska cesta 60. Ma zamislite tog papka koji u ime autoservisa uvrsti i ime supruge! I izgleda kao zadnji papak. Možda jesam ogorčen i jesam jakoooooooo, ali ovo je bilo za novine, a bogme i za šaljivi kućni video. Zamislite da vam tako prođe toliko željeni godišnji odmor?! Janko stvarno si majmun!

- 14:36 - Komentari (9) - Isprintaj - # -

01.07.2007.

Ako ste izgradili dvorce u zraku, vaše djelo nije izgubljeno; tamo je gdje treba i biti. Sada samo napravite temelje ispod njih.


Image Hosted by ImageShack.us

Prije tjedan dana mi je umrla baka. Rođena je davne 1927. Mnogi od nas mogu samo u glavi razmišljati kada je to bilo i koliko je vremena prošlo i kako je to vrijeme prolazilo. Odrastala je sa mlađom sestrom s kojom za čudo nije ostala jako povezana. Nisu se nikada svađala već su se vrlo rijetko viđale. Toliko rijetko da je sestra jedva pustila par suza na sprovodu. Ostale su bez majke jednog dana, a odmah drugi dan im je umro i otac. U to vrijeme tifus je poubijao mnoge pa tako nije zaobišao ni moju prabaku ni pradjeda.
Moja baka se nije dugo mučila. Nije umrla u bolovima i agoniji.
Nije umrla bez bolesničkog pomazanja koje je njoj bilo vjerovatno najbitnije. Bila je veliki vjernik cijeloga svog života. I vjerujem ako postoji drugi svijet da je ona na onoj boljoj strani. sama je ostala svijesna svega do samoga kraja, do zadnje minute. Skupila je snage i pozvala svećenika i časne sestre. Nakon posljednjeg "amen" je izdahnula i otišla zauvijek.
Neću lagati i s najmanje skromnosti ću reći da sam bio njen miljenik. Najstariji sam unuk i teško mi je pala njezina smrt iako je nisam vidio gotovo godinu dana jer je živjela u Puli. Uvijek mi je govorila da se moli za mene. Vjerovatno i zahvaljujući njezinim molitvama imam sreće u životu. Ona je molila za svoga života za mene i mnoge druge. Nastojat ću i ja za njezinu dušu pomoliti se koliko god često budem mogao.
Mnogi bi rekli kao i ja sam na početku dok još nisam bio svjestan da je više nema govorio sam da je poživjela dugo. 80 godina je dosta puno to je istina, ali ipak je ona moja baka i za mene ne bi bilo dovoljno da živi 150 godina. Super sam se držao do dana sprovoda kada sam se jednostavno slomio. Nisam izdržao i pao sam čim sam dobio da nosim njezin križ. Tih nekoliko metara nisam izdržao i valjda mi to ne zamjeri.
Sjećat ću se uvijek njezinih priča i budalaština koje je uvije provaljivala i zato bila miljenik mlađe populacije. Imala je težak život, ali uvijek je imala osmijeh na licu.
Grozan je osjećaj gledati iskopanu rupu velicine 2 metra sa metar u kojo čovijek zavši nakon što se mučio tolike godine da postigne nešto i onda te nema. Izbrisam si kao da te nema. Do jučer si hodao po cesti, prao suđe, galamio na djecu, a sada si se utišao i suđe je prljavo....
Takav je život. Mnogi su vjerovatno pisali o smislu života, ali moje viđenje nakon ovog gubitka nije isto. Nekako mi se čini da želim ubrzati događanja, a usporiti godine ako me razumijete. Ne želim nedorečenih stvari. ne govorim o svojoj smrti jer ja ne volim o tome. Ali postoji ono: "Nikada ne znaš".
Zato sam izabrao ovaj gore naslov. negdje sam ga našao surfajući. Ja moram napraviti temelje. Mnogi ne stignu ni to. Nadam se ću ih napraviti. Moja baka je to uspijela.

Image Hosted by ImageShack.us

- 01:23 - Komentari (4) - Isprintaj - # -

22.06.2007.

A tko bere banane?

Štef hvala ti na komentaru koji je beskrajno dug, ali slika govori više od riječi. Stoga ja neću pisati romane već slikovito izraziti svoje mišljenje...

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Obratite pozornost na majicu i vrećicu.
Ali moj prijatelj Štef je to uvidio prije nešto manje od godinu dana da za Nike rade mali kosooki. Mislim da si ipak zakasnio ili u slijedećem nastavku Supermena igraš glavnu ulogu?!
Save the world!
Kao što nisam kosooki dječak tako nisam ni sin Bill Gatesa ili nekog multimilijardera. Svijet je takav i uvijek će biti.
A šta misliš tko bere banane koje ti Štef tamaniš k'o lud i teško opstaješ bez njih?! Ili recimo čaj? Osobno sam na svom putovanju u Maleziju koja je poznata po velikim plantažama čaja uvidio kako se ti ljudi muče i beru čaj za mizeriju koji ti jednostavno staviš u kipuću vodu nekoliko minuta i uživaš u njemu poslije. I što sada? Prestat ćemo piti čaj, jesti banane, hodati goli po cesti?!
Ne znam koju temu da odaberem za idući post:
"Utjecaj ljudi na druge ljude"
ili
"Što sve radimo zbog ljubavi?"
ili
"Ljubav na hrvatsko - talijanski način"
ili
"Kupujmo talijansko"

Uživajte u bananama i nosite što volite i što vam se sviđa. Popijte jednu kavu ili čaj ujutro. Vele da je dobro za zdravlje. Pa ostanite mi zdravi i svoji!

- 13:00 - Komentari (3) - Isprintaj - # -

20.06.2007.

Materijalista?

Nike ili Lotto?
Preferiram Nike u svakom pogledu. Neću pisati o modnim markama i o tome tko što nosi ili što ja nosim već me zanima što drugi misle o današnjem materijalnom svijetu.
Ja nisam jedan od onih koji neće kupiti nekakav proizvod zbog toga što je taj proizvod izrađivao mali kosooki dječak za dva dolara tjedno, a nisam ni protivnik krzna. Jednostavno smatram da je to današnji svijet i da je to na neki način "hranidbeni lanac".
Veli sam mesožder i ručak bez mesa za mene nije ručak. Ne muči me da je neko pile moralo platiti glavom da bih ja zadovoljio svoj želudac. Čak mislim da je u jednu ruku i teroriziranje medija s bundama i kojekakvim sličnim stvarima. Mislite da ćemo svi postati vegetarijanci i pasti travu i da će me svi nositi sintetiku?! Svatko ima pravo odabira, ali dajte i nama prestanite nametati nas da ste homoseksualci i da pasete travu! Ne stavljam ni ja vama pod nos meso i ne paradiram polugol po gradu sa svojom djevojkom koje trenutno nemam. Pa tko je željan bilo kakve parade po centru grada?! Da li je to teror na neki način?


- 13:19 - Komentari (4) - Isprintaj - # -

15.06.2007.

Kad' susjedi pobegnu

Bilo je to prije više od 10 dana. Starci su kao i svaki vikend bili na moru, ali ovaj put bez Indija ( moj pas - engleski bulldog), najmlađeg člana moje obitelji, ali za mog oca najvažnijeg člana. I tako sam ja tog sparnog popodneva odveo Indija u šetnju, ali kroz ulaz od staraca koji ja gotovo nikada ne koristim. Što da vam kažem kada uopće nemam ključeve od tih vrata! I tako se Indi izigrao i nalizao međunožja drugih kuja da je jadan skoro izdahnuo. Vraćajući se s njim nakon nekih sat vremena, susjed koji živi na mom katu je otvorio vrata, pozvao me sa strane i rekao mi da bi htio razgovarati samnom.
Upitao me je jel sve u redu jer je on skužio da ja već duže vrijeme njega krivo gledam i da bi htio da mu objasnim ui čemu je problem. Ja sam ga onako totalno zbunjeno i u čudu pogledao i samo mu rekao da nemam pojma o čemu govori i iskreno da ga sretnem na cesti ne bih ga ni prepoznao. Ja susjede iz svog ulaza ne doživlajavam pretejerano, prvenstveno zato što imam vlastiti ulaz u stan i ne srećem ih na hodnicim u ulazu. naravno ako nekoga sretnem pozdravim.
Još mi je rekao da bi bilo dobro da smo u dobrim odnosima jer smo susjedi. Ja sam mu na to rekao da je to njegovo mišljenje i tako sam se samo okrenuo i otišao na što je on onako ljutito samo ušao u stan i zalupio vratima.
Taj isti susjed je prije nekoliko godina zabrijao da je u vezi sa mojom susjedom i počeo ju opsjedati na što je ova poludila naravno. Očito mu nisu sve daske u glavi. Sva sreća da smo u Hrvatskoj jer po nekoj američkoj priči moj susjed bi bio neki manijak ili voajer koji bi me jednog dana jednostavno sačekao i ubio. Ali tko zna? kako su stvari krenule Amerika nam je sve bliže.

- 20:15 - Komentari (1) - Isprintaj - # -

11.06.2007.

Po treći put


Image Hosted by ImageShack.us

Zadnji dan Roland Garossa je završio po očekivanjima za mene i moj novčanik. Moj miljenik je po treći put zaredom stao na pobijedničko postolje u Roland Garrosu. I meni je srce zaigralo. Ipak je Rafo je i nakon tri godine i 21. meča ostao neporažen na pariškoj zemlji.

Image Hosted by ImageShack.us

Osvojio je treću titulu za redom, izgubivši samo jedan set i to od Rogera u finalu. Možda u ovom meču kao i u prošlom njihovom finalu nismo vidjeli sve najbolje iz repertoara dvojice najboljih, ali je finale za kompenzaciju donijelo iščekivanje može li Federer konačno do titule koja mu nedostaje u zbirci Grand Slamova. Na žalost po njega i njegove navijače i danas nije uspijelo. Neka se i dalje trudi, a vjerujem da hoće pa će konačno Roland Garros donijeti više napetosti i iščekivanja za razliku od ostalih turnira na kojima se Roger pojavi.
Istina je da je Roger imao velike šanse u prvom setu, ali ostalo je na tome. Nije uspio realizirati desetak break lopti i naplata je stigla vrlo brzo. No u sličnoj je situaciji i bio Davydenko u polufinalu koji je imao realizaciju break lopti protiv Rogera kao i on sam danas protiv Rafe.

Pehar mu je predao Guga koji je i sam tri puta osvojio RG

Image Hosted by ImageShack.us

Rafo se tako pridružio Borgu koji je jedini još uspio osvojiti tri Roland Garrosa za redom.
Štef ne plači iako mislim da si suzu pustio. Bude Roger 2008. To se samo tako kaže, ali u dubini duše ne mislim trako. Treba čestitati pobjedniku, a ne podvinuti rep. To je samo šport. Bude Roger osvojio RG kada nikne trava, a do tada neka čeka i čeka i čeka....
A trava je Rogerova pa neka se napase do slijedećeg RG-a.
A ja se u petak nisam pridružio Borgu već klubu 25+. Navršio sam i ja kako Pinky veli četvrt stoljeća. Iako su neki meni dragi u čestitkama pisali da imam 24. Hvala vam, ali bilo je to davne 1982. u 7.30 ujutro kada sam zakmečao.

- 01:02 - Komentari (2) - Isprintaj - # -

30.05.2007.

Malo o vama i par riječi o meni

"Tjo čeka taj dočeka!"
To je teza kojoj je dosljedan moj prijatelj Pinky. Nakon što sam čekao da mi ponovno uključe internet jer su moji dragi roditelji isključili moju telefonsku liniju tj. otpisali me skroz i to se konačno dogodilo, ali sreća je trajala svega par sati jer je iznenada lap top riknuo. To je bilo u srijedu kada je kompjuterski "wizard" Pinky otišao na bankarske igre u Umag. Tko će to znati tako on veli da je bio tamo jer Pi8nky je u najmanju ruku u zadnje vrijeme čudan pa se čovijek i zabrine. Možda po tiho ševi ili ga ševe s posla ili tko zna sve od kuda. Pinky moram malo na tvoj račun kada si mi baš ti dao inspiraciju nakon više od 10 dana suše na blogu i jednostavno sam se zabrinuo. To ti je pravi prijatelj.
Dođe Pinky konačno danas nakon odgađanja i odgađanja i ne napravi ništa, ali ja cijenim trud. Bitno je sudjelovati, a ne pobijediti. Zar ne? Bude sutra sredio ako se javi.
S druge strane moj dragi prijatelj Štef je konačno počeo raditi. Neka, trideset će za par mjeseci, vrijeme mu je! I našao je pravi posao za sebe. Opće ne sumnjam da će plaću oploditi na kladionici i time još više upotpuniti kućni budžet. Samo pazi na moga Rafu!
A kada smo kod klade. Neka me Bog ne kazni i ne ureknem sam sebe, ali meni je Roland Garros krenuo sjajno iako zbog fuckin' kiše moram čekati i po par dana da se mečevi završe. Gladim Budhu po trbuhu pa ide. To vam je nova teorija nas praznovjernih. Ako trljaš Budhin trbuh imat ćeš sreće. Pa čim rezultat bude kritičan odmah se primim Budhe kojeg sam donio iz Hong Konga io trljaj. Nekada upali, nekada i ne. Ima tu još finti, ali ne smijem sve reći jer bi se ispucalo i ne bi upalilo više.
Lutea će biti iznenađena jer ju neću puno spominjati. Samo najbolje, a znam i zašto. Konačno bih mogao upoznati Nepoznatu zahvaljujući Lutei pa ću se ovaj put suzdržati iako ne obećajem za ubuduće.
A ja? Ja kradem Bogu dane. Jutro teretana, popdne vucaranje po doma i gledanje tenisa. Ma ja uživam zapravo. Nije mi dosadno. Čak i ne izlazim nigdje. Da li je to zatišje pred buru ili sam utihnuo s godinama?!

- 22:53 - Komentari (3) - Isprintaj - # -

<< Arhiva >>